Prema vremenu dozrijevanja spada u skupinu vrlo ranih sorti, a berba se provodi tijekom mjeseca rujna. Sorta razvija plodove osrednjeg izgleda, kruškolikog oblika, s manje naglašenim nepravilnostima (rebra i brazgotine). Karakterizira ju kožica srednje debljine, previše priljubljena uz meso i intenzivne narančaste nijanse, po čemu se razlikuje od ostalih, pretežno žutonarančastih sorti. Struktura mesa je osrednje finoće, bez sjemenki.Kao posebno važan kriterij komercijalnog uspjeha sorte nameće se okus, koji je na temelju subjektivnog doživljaja ocijenjen kao dobar, dok je meso definirano kao srednje suho. Uzevši u obzir prosječnu masu i promjer ploda, Wakiyama ima uvjerljivo najsitnije plodove.

     Spada u skupinu vrlo ranih sorti, a zrela je za berbu krajem mjeseca rujna i početkom listopada. Plod je velik, dobrog općeg izgleda, plosnatog oblika, uz manje naglašena rebra i brazgotine. Kožica ploda je žuto-narančaste boje i srednje debljine. Meso je fine strukture, bez sjemenki i veoma sočno, dok je okus subjektivno ocijenjen kao izvrstan. Stablo je bez trnja, iznimno gustog granja, a listovi su jajoliki i eliptični. Problem koji se pojavljuje prilikom uzgoja sorte  Chahara jest izraženo napuhavanje kore, odnosno pojava odvajanja kore od mesa, što plod čini izrazito neprivlačnim za kupca i umanjuje njegovu vrijednost na tržištu. Uzrok tome je to što se ova sorta, više no druge, odlikuje naknadnim rastom albeda nakon što je meso ploda dostiglo puni razvoj.

     Spada u skupinu ranih sorti i dozrijeva u mjesecu listopadu. Plod je velik, plosnat, dobrog općeg izgleda i skoro bez fizičkih nedostataka, što ga na prvi pogled čini atraktivnim za potencijalnog kupca. Primijećeno je da, uz Kawano Wase, ova sorta ima najglađu koru. Kožica ploda je tanka, žuto – narančaste boje. Meso je fine strukture, bez sjemenki i vrlo sočno, a okus je subjektivno ocijenjen kao dobar. Ima srednje gusto granje i eliptičan oblik plojke lista.

     Ova je sorta pokazala velik broj vrijednih gospodarskih osobina. Razvija plod srednje veličine i glatke kore, s manje naglašenim brazdama i nepravilnostima. Kožica joj je tanka, zbog čega često puca pri transportu. To je ujedno i najveći nedostatak ove sorte vezano uz manipuliranje plodovima. Okus je subjektivno ocijenjen kao izvrstan, a meso je fine strukture i veoma sočno. Krošnja je patuljasta, kompaktna, okruglasta i razgranata, sporog rasta s čestim, na niže savijenim granama. Lišće je gusto, svijetlo zelene, bljeđe boje. Rana zrelost i obilni urod su, bez sumnje, najznačajnije karakteristike ove sorte. U našim uvjetima dozrijeva u prvoj polovici listopada, nekih 20-ak dana prije sorte Owari. Značajan urod daje već u četvrtoj godini. Spada u kategoriju rano zrelih sorti.

     Spada u skupinu kasnih sorti, dozrijeva krajem mjeseca studenog i u prosincu. Plodovi su plosnato-okruglog oblika, srednje veličine, uz manje izražena rebra i brazgotine. Kožica je tanka, srednje priljubljena, žutonarančaste boje. Meso je fine strukture i veoma sočno, a moguće je pronaći i rijetke sjemenke. Okus je subjektivno ocijenjen kao izvrstan. Biljka razvija listove eliptično-kopljastog oblika, a granje je srednje gusto.

     Otkrivena je na Korzici, kao slučajan sjemenjak. Njezino prvo klonirano potomstvo u velikom broju posađeno je 1974. godine u PIK Neretva u Opuzenu, najprije kao pokusni, a ubrzo potom i kao proizvodni nasad. To je vrlo dobra plantažna sorta (s vrlo dobrim genetskim potencijalom rodnosti i prikladne krošnje). Izražava jasnije svoje bolje kvalitete koje se ogledaju u većoj bujnosti, ranijoj zriobi do jedne dekade i naglašenijim sadržajem kiselina od sorte Owari. (Krpina i sur. 2004.) Srednje kasna je sorta, dozrijeva u mjesecu studenom. Plod je dobrog općeg izgleda, vrlo velik i plosnat. Kožica je srednje debljine i priljubljenosti, tipične žuto-narančaste boje. Meso je fine strukture i veoma sočno, izvrsnog okusa.

     Prva naša domaća sorta mandarine Unshiu. Pronađena je 1976. godine na pokusnom polju Luke (PIK Neretva) kao vegetativni mutant sorte Kawano Wase. Pupovi pronađeni na jednom stablu su razmnoženi. Prvi eksperimentalni nasad posađen je 1979. godine na istom polju, a kasnije u Postirama na Braču 1987. i u Segetu Donjem 1994. Pripada u skupinu vrlo ranih sorti te dozrijeva skoro mjesec dana prije roditeljske sorte, što joj je i glavna odlika. U Segetu Donjem i na Braču zrela je za berbu oko 15. rujna, a u donjoj Neretvi zrije nekoliko dana kasnije. Plod je vrlo kvalitetan, plosnato-okruglog oblika, prosječne veličine i mase, ovisno o opterećenosti stabla. Kožica je tanka, srednje priljubljena, narančaste boje. Meso je fine strukture, bez sjemenki, veoma sočno i izvrsnog okusa. Stablo je uspravno, osrednje veličine, na kojem se ističe srednje gusta krošnja. Kao i sve rane sorte, Zorica zahtijeva intenzivan uzgoj, rezidbu i obvezatno navodnjavanje. U takvim uvjetima rodi obilno i redovito. Atraktivna je, jer se prva pojavljuje na tržištu